My Wicked Game

PRONAŠLA SAM SEBE

Noć polako pada, zvjezde mi obasjaše put do tvoga srca. Polako ali sigurno krenula sam na to ludo putovanje. Nadam se da će i ta sumorna rijeka napokon ući u more tvojih osjećaja. Poznat mi je taj put ali ipak kao da ga ne znam dovoljno dobro. Prolazila sam toliko puta tom stazom, toliko sam suza prolila na tom putu a ipak ima činjenica koje vidim prvi put. Nova prilika da te dovoljno upoznam kako bih shvatila koliko me voliš. Mislim da to nikada neću shvatiti jer svaka je tvoja riječ bila u meni lijek koji je liječio svu mržnju, zlo i donosila u moj život svjetlo, a ponajviše smisao zašto sam još uvjek sa tobom.
Sve je to toliko daleko, rošlo..a još uvjek to čuvam u sebi. Pronašla sam sebe. Trebalo mi je više vremena..A zašto tek sada? Nisam nikada shvaćala kome zapravo pripadam, jer ja sam oduvjek bila u tebi, oduvjek sam bila samo tvoja... obična, slatka, zaljubljena djevojka....

P.S: prije nego što počnete čitati ovaj post, moram naglasiti da su to moje pjesme, moja mašta i moja kreativnost zadužene za stvaranje ovakvih umjetničnih djela. Tako da nebi došlo do nesporazuma...



Prije mnogo ljeta umro si a još uvjek se sjećam lika tvoga, tvoga mirisa. Sve je to u meni, u mojoj dubini. U srcu si mi još drag iako već pomalo počinjem zaboravljati kako te bilo voljeti. Sve je to došlo brzo i neočekivano. Smrt te uze, a nismo uspjeli usniti zadnji zajednički san. Mnogo toga je ostalo u mojoj duši, na mom jeziku što sam ti htjela reči. Ali izgleda nisam stigla...Ne mogu ništa poduzeti što bi te vratilo natrag u moje naručje. Ništa što bi te opet učinilo živim i postojanim. Mogu se samo sjećati uspomena koje su mi ostale duboko urezane u srce. Osjećam prazninu koja se vremenom povećavala. Ne nalazim zamjenu za tebe niti to želim. Još uvjek osjetim tvoje usne na vratu, tople ruke na njedrima i tihe riječi- volim te. Nisam zaboravila zvuk tvoga glasa, još uvjek odjekuje u mojim ušima. Nadam se da nikada neće nestati, da neće umuknuti. Iako te nemam kraj sebe, osjećam te. Ali ipak, bez tebe život nije onaj kakav je bio. Umrla sam sa tobom i bijeh pokopana sa tobom u tvom srcu. Postojim tijelom ali ne i duhom....


VOLIM TE

ZORAN

...Ovaj post posvećujem osobi koja me je naučila voljeti. Nismo ni slutili niti sumljali da će bezvezno dopisivanje prijeći u nešto više od toga. Sve je to bilo iznenada. Ali, kao da je jedan dio mene znao da je to baš ta osoba koja je imala drugu polovicu moga srca, moje duše. Nešto je u meni, iako ga nisam znala, govorilo da je on taj, ona osoba koju sam čekala cijeli život. Uz njega mi je život postao kao svila, nježan blag i mio. Nisam osjećala napetost, samoću i gnjev. Bila sam totalno druga osoba. Svaka njegova poruka je bila buđenje u mom srcu. Sve više i više, to je prerastalo u ljubav. Zavoljela sam ga toliko da sam čak bila spremna urmijeti za njega. Nisam mogla opisati osjećaje koje sam gajila prema njemu. Nisam mogla opisati stanje u koje bi me dovele njegove riječi. Dovoljno je bilo reći da su kroz cjelo moje tjelo prolazili trnci. Ali mislim da koliko god ja njega voljela, neće prijeći njegovu mjeru ljubavi koju on osjeća prema meni......


I'm still here,
I'm still your ..
My thoughts are addressed to you
Silk and love ...

I do not need a song
to tell you I love you
I do not need words
to testify about my love.
I need your lips -
they will inspire love
I need your shoulder -
I will embrace them with love.

I need your hand
gentle and powerful,
that terrible dreams Move,
to delete tears
and giving away a chance.

. . . ŠTAFETA (JAOOO). .


NEŠTO O MENI

IME: Jasna

BOJA KOSE: TAMNO SMEĐA, SKORO CRNA. ALI TRENUTNO SAM PLAVUŠA PA ĆEMO VIDJETI DOKLE... :p

BOJA OČIJU: PLAVA, (SREDNJE, NI SVJETLA NI TAMNA)

GODINE: 16

ROĐENA: 22.08 (poput frendice iz razreda)


...NAJ NAJ...



HRANA:Hm...sve vezano za vegiće

PJESMA:I died for you (Iced Earth), One last time, In joy and sorrow, join me, resurrection, when love and death embrace (Him), i like the way you move (Bodyrockers), Black No1, Love you to death, life is killing me... (Type O Negative); To je to za sada!

FILM: Ima ih puno, ali za sada kojeg se sjetim: Hanibal, Od sumraka do zore, Brda imaju oči, saw;

KNJIGA: Markiz De Sade, Mladi mjesec, Postoji li bolja budućnost od ove koja nam dolazi?;

WEB STRANICA: blogovi, www.shhh.com, youtube, www.freemail.com; ali ima ih naravno još...

NAJVEĆI STRAH: Moj tavan, visina;

LOŠE VRIJEME: Kada dobijem negativnu ocjenu u školi, kada me netko naživcira;

TRENUTAČNA LOKACIJA: Boravak, gledam trenutak istine

NAJSRAMOTNIJI TRENUTAK: kada su mi frendovi vikali medina, a ja vikala nisam ja medena... (jer sam krivo čula).. to je samo jedan od njih milijun (ako ne i više).

PRIJATELJI/ICE>:Matrix, Xena, Taja, Tina, Anja, Milana, Bajc, Kožica, Zeko, Gmaz, Đurđa, Ines, Petra, Nikolina, Mare Pizdare, Anchy, Dušan, Moco, Drago. . . a ima ih

NAJ FRENDOVI/ICE:Tena, Tina, Taja, Martina, Marin. . .


DA LI SI NEKADA BILA. . .


BILA ZALJUBLJENA: Naravno da jesam, i zbog toga sam ili ispala budala, ili bila povrijeđena... Ali sada sam zaljubljena u moju srećicu (Zoran =P)

PLESALA NA KIŠI: Jesam i moram priznati da je bilo totalno zabavno

OMOTALA NEČIJU KUĆU WC PAPIROM: neee...ali to sam gledala u filmovima. Za mene je to totalno glupo

VARALA NA TESTU: A tko nije? Ah, gdje bi bili da barem jednom nismo varali u životu...hehehe


PUŠILA: Naravno

DROGIRALA SE: Naravno...da ne... Da, ono totalno...hm...htjela bih probati travu :P


BILA BUDNA CIJELU NOĆ: Ah, to mi se u zadnje vrijeme stalno događa...

IZOSTALA IZ ŠKOLE: hehehe, da je škola kruh života, živjela glad....jesam, da

BILA U AVIONU: ne niti bih ikada htjela. Meni je najsigurnije kada ja osjetim tlo

PREVARILA NEKOGA: Jesam...ali sigurno nisam imala opravdan razlog


PJEVALA POD TUŠEM: Stalno...ne znam koji mi je :P

SMIJALA SE BEZ RAZLOGA: uvjek...svaki dan.... :D

SJEDILA NA KROVU: hm...ne?! looool... :/

NAPISALA PJESMU: Stalno pišem pjesme. Tako da sam do sada napisala dosta pjesama za objavu 10 knjiga ako ne i više... :P

. . . DEČKI. . . (UVJEK DOBRA TEMA)

ŠTO JE ZA TEBE LJUBAV: Prema jednoj definiciji, ljubav se opisuje kao ’osjećaj srdačne osobne privrženosti ili duboke naklonosti prema nekome‘. To je svojstvo koje potiče ljude da čine ono što je za dobrobit drugih, ponekad uz izuzetne osobne žrtve. Ljubav obuhvaća um i srce. No ipak, u osnovi ljubav izvire iz srca. Prava ljubav se ne svodi samo na razum. Ona zahtijeva duboku iskrenost i potpunu emocionalnu predanost. Eto, to je to što mislim o ljubavi...

TVOJA PRVA LJUBAV: Ah, hehehe... nije za javnost

JESI LI SLOBODNA ILI ZAUZETA: Hm, slodobna ali se osjećam zauzeto zbog jednog keksy lika...hehehe :P

ON SE ZOVE: Zoran -> moj keksych! :P


DA LI GA VOLIŠ ISTOM MJEROM KAO I ON TEBE: Mislim da on mene više voli nego ja njega...ali znam da nikada neću moći opisati riječima one jake osjećaje koje držim u sebi...svatko voli na svoj način. Netko manje, netko više...

KOJI TI JE LIK SLOMIO SRCE: ah, proklet bio...nije mi slomio, nego me razočarao...a to je... ******

ŠTO PRVO PRIMJETIŠ NA DEČKU: oči i oblik lica

BOJA OČIJU KOD DEČKA: plava ili zelena, ali sve su isto keksy


BOJA KOSE KOD DEČKA: po mogućnosti crna, ali ako nije, nema beda

KRATKA ILI DUGA: kratka..hehe, odrekla sam se dugokosih

VISINA KOD DEČKA: sve je poželjno, samo da nije previše visok pa da se osjećam kao patuljak...hehehe...

KOJA JE ZADNJA OSOBA KOJA TE. . .

POLJUBILA: Hm...Martina =)

ZAGRLILA: Hm, Marin i Martina

KOJA TI JE REKLA DA TE VOLI: hm..zanimljivo...Martina :P

S KOJOM SI ZADNJOM RAZGOVARALA NA TELEFON: Marko, hehe

NA KOJU SI VIKALA: Marin...hehe, ali to zato jer je zaslužio

KOJA TI JE ZADNJI PUT SLOMILA SRCE: Martina...ah, duga priča

KOJA TI JE REKLA DA TE MRZI: nema te osobe..zapravo je, da...Đurđa (ali iz šale)

ZAGRLJAJ ILI POLJUBAC: zagrljaj...

PEPSI ILI COLA: Pepsi

ČOKOLADA ILI VANILIJA: vanilija

LOVER ILI FIGHTER: ja sam Lover, a zato je moja Martina za mene Fighter

PRIJATELJ ILI OBITELJ: prijatelj

JEL BI IZAŠLA S DEČKOM RADI NOVCA: neee...svašta!


em>PIJEŠ: naravno...hehehe

JEL SE HOĆEŠ UDATI: naravno...ali poslije faxa

trong>JEL VJERUJEŠ U SEBE: naravno...samo sebi

MOŽEŠ LI PODNIJETI ISTINU: hm, ovisi kakva je i za što..zašto ne, svi griješe, nitko nije savršen. I bolje da mi se kaže u lice nego da se krije od mene,, Ka ne?

KOJA JE TVOJA PRVA POMISAO KADA SE PROBUDIŠ: Joj, još samo malo da mi je ostati u krevetu...

JEL SE JAVLJAŠ NA SAKRIVENE BROJEVE: Ovisi...

JEL SE SLAŽEŠ S RODITELJIMA: Pa, uvjek je stanje drugačije.. Ne baš pretjerano, ali da. Više sa tatom nego sa mamom.


IMA LI ŠTO U PROŠLOSTI, A DA ZA TIME ŽALIŠ: Naravno kada si pogledam da sam neke stvari mogla bolje učiniti. Ili možda neke stvari uopće ne učiniti...ali baš sada da ŽALIM? Neee...sve je to prolazno...što je, tu je =)

ŠTO BI PONIJELA NA PUSTI OTOK: hm...mobitel, struju, cugu...hehehe

KOGA BI POVELA NA PUSTI OTOK: Svoju ekipu...nikuda bez njih... :P

I JOŠ MALO ZA KRAJ. . .

JA SAM: Kao što već rekoh, znate...

ŽELJELA BIH: Posjetiti Škotsku i Finsku, naučiti svirati violinu, upasti na upravni faks sa Matrix i Zekom, završiti uspješno još ove dvije školske godine, biti bolja osoba, položiti vozački, upoznati istinu o bogu, doći do cilja yoge a to je nirvana...to je za sada to...

ŽIVOT JE: Utrka...svako trči svoju trku.

VOLIM: Sebe (hehehe, a tko sebe ne voli?), svoje frendove, svoju obitelj, seku, Petru (nećakinju) i Makrya (šogor), druženje, kavu, zezanciju, hrvatski, spavati, šetanja, vjeru, kulturu, književnost, umjetnost, muziku, pisati pjesme, upoznavati druge ljude...čitati zanimljive knjige...hehehe =P

TO BI BILO TO NAPOKON, HVALA VAM NA ČITANJU. :p

POWERED BY_ W

Hellou... evo mene natrag! Ovih se dana mnogo toga događalo. Dok se sjetim što sve imam za pisati, sve mi se neda... Pa, evo da počnem od danas. Početak drugog razreda! Weeee, ne znam kako vi gledate na to, ali meni je danas to nezaboravno. Mislim, ne kaže se bezveze sweet 16..hehehe... Dođem ja pred školu danas kada ono sve puno fazana...hehehhe... Jedino što sam imala za reći bilo je. JEBOTE! (oprostite na izrazu). Ajd, ove godine nije bilo toliko knjiga pa nije ni bilo teško nositi ih. Bilo je dosta super. Upoznala sam nekog lika koji ide u 1. trgovaca, fora je lik, ali totalno. Hehehe... Uglavnom. Plava sam za neke koji to još ne znaju...hehehe...ofarbala sam se u plavo, sada mi paše uz identitet i dušu. 22 sam bila napunila 16 godina,,jeeee...napokon. Bila je 24. velika fešta jer smo Tina, Anja i ja slavile zajedno roćkas. Bila je to velika fešta, ali ja se nisam nikako zabavila. Bila sam jako živćana zbog priprema i svega. I na kraju kada sam došla doma, skužila sam da sam dobila m... Tužno.... Ali uglavnom. Posjetila me frendica iz Đurđenovca- Martina i njezin dečko Marin. Bila sam jako happy... 30.8 će mi zauvjek ostati u pamćenju datum. Bilo mi je iznimno lijepo. Našla sam se sa Dejanom, sestrinim bivšem i poklonio mi je umjetnu, malu buketu...kako sweet...ja sam bila prva cura koja je njemu poklonila cvjet...kako sweet...hehehe.... ah.... ne da mi se više pisati. Dobit ćete slike pa iz njih izvucite što se događalo prek praznika...uživajte!


2.) TO JE TAJ DEJAN...ALI SE MALO PROMJENIO



3.) ZAR NISU SWEET???



4.) MOJ POKLON OD FRENDICA ZA ROĆKAS I NJEGOVA CURA
(MODRI A ONA JOŠ NEMA IME)





5.) PETRA, NJENA MAMA I TATA













POWERED BY_ WICKED GAME

Došao si k meni izmorenih nogu, i ja sam te primila. Okrijepila te osjećajima i pruženom ljubavi na dlanu. Provodila sam puno vremena s tobom kako bih ti pomogla da ponovo počneš hodati, da osjetiš kako je to ponovo živjeti, osjećati i postojati. Ne boj se, ja sam uz tebe. Držala sam ti ruku kroz teške trenutke, čuvala te i davala 100% od sebe kako nikada ne bi osjetio bol. Ni u jednom trenutku nisam zažalila što sam te primila k sebi, primila u svoje srce. Tmurni dani nisu više tekli toliko sporo kolilko bi tekli u boli. Sreća je navirala na vrata, iz dana u dan donosila rosu na naše prozore. Ah, kakvog li divnog dana. Život je dobio sve više smisla, svakim danom je bio sve stvarniji uz tvoje meko i nježno tijelo, tople poljupce i snene dodire koji su u meni budili mnoštvo osjećaja, energije i neopisivih osjećaja koje ni dan danas ne mogu opisati. Voljela sam ga potpuno, svim svojim srcem, svojim tijelom i umom. Nije postojala ni jedna osoba za koju bih dala sve osim njega. Voljeti njega je bilo kao voljeti smrt. Svaki naš trn ljubavi je bio opasan. U njemu je postojao otrov kojim sam se zarazila te postala rob njegovih osjećaja. Poljupci su postajali sve slađi jer je njegov otrov tekao u meni. Sve se ovo činilo kao san, ali ipak je bila stvarnost. Još se uvjek, svake večeri, na onom istom mjestu, opet iznova pomolim za našu ljubav, za nas, dva anđela koji su letjeli kroz stvarnost a živjeli u mašti....

Ima li smisla čekati san
kada znaš da ti neće doći.
Može li itko usporiti vrijeme,
kada zna da će brzo proći.
Ima li smisla gajiti nade
kad nezahvalnost im dobro znaš.
i pjevati sreći balade
kad do tebe joj nije stalo.
I da li je smisao laž
što obavija sjene života,
odsjaj zlatnog omota
sopstvenog očaja zabluda.
I ima li smisao smisla?
I da li bi opasno bilo
bez utjeha životnih živjeti
što kriju životno sivilo
Prezrenih ljepota na tisuće
ti ludi svijete nudiš
ali sve su tamo zablude
jer upravo ti sudiš
ko na njih ima pravo
a za većinu ljudi one
ostaju samo san.
Ima li smisao smisla?

Evo malo slika o maloj ljepoti...hehehehe....

1.) PETRA







3.) BEBA, TATA I MAMA

Seems three years - though maybe four
Someone drops dead - whom I adore
You love someone - there will be grief
The kiss of death - lips of a thief - goddammit

A dusty stack of photographs
Of times I cried - but mostly laughed
Commit the past - into blue flame
Acrid smoke - cowardly shame - goddammit

At times Im truly terrified
Cause dope and booze - dont help to hide
Theyre used to mask - a weaklings hurt
Its just like painting - over dirt

Everyone I love is - dead - everyone I love is - dead - all dead

Lifes a game I cannot win
Both good and bad - must surely end
The mirrors - always tell the truth
I love myself for hating you

Everyone I love is - dead - everyone I love is - dead
Everyone I love is - dead - everyone I love is - dead - goddammit

Goddammit

Vani gotovo da i nema svjetla danjeg.
Nije mi poznat put kojim hodam.
A niti lampe obližnje nema.
Nema ni dragog mi malog besmisla.
Gdje ja idem putem ovim.
Zašto moja zvijezda me ne vodi.
Koga li sve još moram upitati za savjet.
Mogu li izbjeći taj težak put do ničega.
Vani se novi dan već budi.
U meni još uvijek teška noć je.
U meni je zima, zima 87..
I trošna rečenica.. "ma pusti nek traje".
Mrzim. Ja mrzim svojih koraka zvuk.
I tu pjesmu što u prošlost me vraća.
Mrzim. A i ti mene mrziš.
I taj osjećaj koji ja budim.

Hello... evo ja napokon da napišem novi post. Pa, evo vidite koji mi je naslov. Imam popravak iz prava i povijesti. Tako sam ljuta na profesore, ali najviše na sebe. Povijest ni nije trebao biti popravak, el iz testa mi je falilo pola boda i nije mi htjeo dati i kada sam trebala odgovarati, pitao me je staro gradivo a trebao je novo....tako da.... U vezi prava, u prvom polugodištu sam imala prosjek 3.5, to je 4, a ona meni i svima koji su tako imali zaključila 3. Ali dobro, i tako da ja sebi drugo polugodište zaserem do kraja i moram na popravak. Uf..kako sam ljuta. I još da stvar bude bolja, imam rok od tjedan dana da ja to sve naučim. Pa ja ću poluditi... Mislim da bih iz prava mogla ići na jesenski rok, jer ima jako puno lekcija po 2-3 strane, a rekla je da si zaobilježim samo najvažnije lekcije. Ono totalno, imam popravak i sada kako da znam što će me pitati (najbolje da mi je sve važno). Ali dobro, nadam se da ću preživjeti jer jedino zbog čega se trudim da to naučim kako se spada je da prođem razred jer su dvije osobe iz našeg razreda 100% pale, a drugi je da mogu ljeto provesti kod seke u Pitomači. Jesam li vam spomenula da se mala zove Petra??? Daaa...jučer je napunila 2 mjeseca (26.06)...hehehehe...pda...tako da bih poslije popravaka otišla na tjedan dana kod nje...Jedva čekam. Moram priznati da mi nedostaje škola, društvo, odlazak u Blue Cafe i biljar...šmrc =( A dobro, nadam se da ću to preživjeti... Jedva čekam drugi razred. Rekla sam i ako budem jedina, boli me, nosim kukuruz u školu i vičem fazani. Jer ove godine nama nitko nije govorio- a to je zato što su ljudi u Pitomali daleko uljudniji nego u Virovitici. To govorim ne zato što idem tamo u školu, već sam to i vidjela. Ljudi se zaustave koje smo prvi puta vidjeli i pitaju nas kako smo, kako škola i takve stvari, ima par starih osoba koje ne mogu hodati pa imaju prijevozno sredtsvo (kolica) pa kada negdje zapadnu, ljudi trče pomoći dok u Virovitici samo gledali i smijali se....ima još puno toga što bih mogla reći, ali vratimo se na popravak. Hehehehe...tako mi se ne da na popravak. Naj rađe bih sada plakala... Rekla sam, iduću godinu učim i prolazim sa 5... Ovo mi je bilo previše...a evo, ne znam više što da napišem pa...držite mi fige za ponedjeljak i utorak jer tada počinje dan D....

powered by_WIcked Game

Dok sam razmišljala o tebi
o trncu ljubavi
skrivenom između monotonih vratnica,
moja utroba bila je prag za umorne.
A moje ruke dugo su, dugo,
žudjele mekoću tvoga tijela.
Noći provedene u blatnim posteljama
sa jasnim snom u oku.
Ničije uspomene to nisu.
Za ljubav je uvijek kasno,
dugo treba nositi neisplakanu dušu.
Tek nakon ispunjenja moje želje,
da na dan valentinova budem sama,
zavijat će naleti oluje.
Naleti tvoje nježnosti...

Mislim da naslov već sve govori. Evo, bliži se kraj godine, a ja imam pun ***** za ispravljanje predmeta (to su naprimjer pravo, latinski, hrvatski i matku). Joj, sve me to više ubija u pojam. A tek kada počnem odbrojavati koliko ima dana do kraja? Iiiiii....užasno. Evo ja se primila knjige (svaka čast..tko bi rekao čuda da se dese...hehehehe). Mislim da je bilo i vrijeme. Sutra ispravljam pravo i hrvatski. Pravo cijelo drugo polugodište a hrvatski epiku i slavensku antitezu. Ono totalno... Danas smo trebali pisati matku, i na kraju je odgodila test zbog maturalnog rada i ispita. Joooj...svi smo bili sretni, barem ćemo imati više vremena da vježbamo. Ja na svu sreću imam samo algebarske razlomke. Hehehehe...ja sam se izvukla. Jučer sam učila od 19-22 h..hehehehe...nisam više mogla izdržati. I još sam se probudila u 03 ujutro da učim, i onda sam počela plakati jer nisam mogla ništa zapamtiti. Stari uđe u sobu kao da mi kaže da danas me vozi u školu, i onako vidi me da plačem. Hm..mislim da mu je bilo neugodno. A i meni...stara se opet, kao i inače derala na mene da se brže spremam jer sam malo kasnila (mislila sam da ću ju tamo sabit). A dobro, preživjela sam to... Hvala bogu. Ovih dana sam sva pod stresom i pritiskom. Danas sam ispravljala engleski i kuja mi je zaključila 2!!!! Krava...sve dobre ocjene koje sma imala nije zapisala u imenik. Samo je zapisivala kako neam zadaću i ne urađenu vježbenicu. Da poludiš...ja i ona se ne podnosimo. Ma...đubretara...hehehehe...tu riječ je moj frend Zeko smislio za jednu žensku. Ma, spaljen i perverzan lik..hehehe...naučila sam igrati šnap preko ovih 2 tjedna...jebeno...Danas, bila sam Martinom (naj frendica) na kafi i još par nas (Gmaz i Kožica) pa smo raspravljali kako ćemo organizirati u idući petak poslije škole prijaču... Hehehehe...mora da se onda ima para. Skupit ćemo pare od onih koji će doći i pokupovati cuge. Ja sam zadužena za glazbu (dobar izbor)... Ma, bit će jebeno...ajd...idem ja polako...nemam više što pisati. Uživajte mi...pusaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...a najviše pozdrava šaljem IWONI IZ 1.b OPĆE GIMNAZIJE- VIROVITICA

powered by_ Wicked Game


EVO SLIKA OD MOJIH NAJ FRENDOVA:

1.) OSOBA KOJU SAM PRVI DAN SREDNJE ŠKOLE UPOZNALA, POVEZALA SE I NA KRAJU POSTALA NAJ FRENDICA...MOJA WOMAN...=) I ISTO TAKO NAJ FRENDICA SA KOJOM SVE DIJELIM...SRCE MOJE...







2.) NINA I PETRA (spaljene moje womans, nerazdvojne, spaljene, uvijek za zajebanciju)






3.) IVANA- GMAZ ( isto moja naj frendica, spaljena, voli zajebanciju, ima svoj stav, uporna, jako povjerljiva...sve naj)






5.) I ŠEĆER NA KRAJU- JA!!! (joj kako sam sexy..hehehe, šalim se)






6.) SANDRA (super cura, jako osjećajna, spremna pomoći, lako se naljuti, voli biti voljena...hehehe)

Volim ove bijele zidove koji vrište.
Moralne izmišljotine,
njih se lako da izbrisati krpom.
Anđeli začas nestaju u obrisima vode,
tu nema pitanja o danima
koje smo do sad zaista živjeli.
Izneđu ovih zidova mnogo ćeš puta biti sretan,
bez mene, teška koraka;
Ponekad zagledana u sobni vodoskok,
sa kojeg se toče usahla stoljeća, zaboravljeni dani.
Volim ove bijele zidove jer nikada ne šute,
jer te ne pitaju ništa, uostalom,
to me ne zanima, to mi pripada.
Nek sam bog, kažeš,
rješava ta pitanja dobrotom, svojim
svemoćnim otrovom.

Prije nekoliko desetljeća smatrali su da je bol oblik osjeta, poput vida, sluha i opipa, da je se osjeća putem posebnih živčanih završetaka u koži te da se do mozga prenosi putem naročitih živčanih vlakana. No, ovo pojednostavljeno shvaćanje boli pokazalo se netočnim. Bol još uvijek nije u potpunosti objašnjena.



Uključeni su i um i tijelo
Bol se sada označuje kao ”krajnje složeno međudjelovanje uma i tijela“. U svojoj knjizi Pain in America, izdanoj 1992, Mary S. Sheridan kaže da je ”iskustvo boli toliko psihološki jako da um ponekad može nijekati njeno postojanje, a ponekad je može stvoriti i podržavati dugo vremena nakon što je akutna povreda prošla.“
Nečije raspoloženje, koncentracija, osobnost i podložnost sugestiji te drugi faktori veoma su važni kod toga kako netko reagira na bol. ”Strah i anksioznost uzrokuju pretjeranu reakciju“, primijetio je dr. Bonica, autoritet na području boli. Prema tome, netko može naučiti osjećati bol. Dr. Wilbert Fordyce, profesor psihologije koji se specijalizirao za probleme boli, objašnjava:
”Nije u pitanju to je li bol stvarna. Naravno da je stvarna. Pitanje je koji su ključni faktori koji na nju utječu. Ako s vama neposredno prije večere razgovaram o sendviču od šunke, vama poteku sline. To je veoma stvarno. No to se događa zbog uvjetovanja. Tu nema nikakvog sendviča od šunke. Ljudska bića su izvanredno osjetljiva na uvjetovanje. Ono utječe na društveno ponašanje, slinjenje, krvni tlak, brzinu probavljanja hrane, bol, sve moguće stvari.“
Baš kao što vaše emocije i raspoloženje mogu pojačati bol, mogu ga i ugušiti ili potisnuti. Razmotrimo jedan primjer: Jedan neurokirurg ispričao je kako je u mladosti jednom bio toliko zaljubljen u neku djevojku da, dok je s njom sjedio na zaleđenom zidiću, uopće nije osjećao jaku hladnoću ili bol u stražnjici. ”Skoro sam se smrznuo“, objasnio je. ”Mora da smo tamo sjedili 45 minuta, a ja nisam ništa osjećao.“
Takvi su primjeri mnogobrojni. Nogometaši potpuno zaneseni igrom ili vojnici u žaru bitke mogu biti teško povrijeđeni pa ipak u to vrijeme osjećati malu ili ne osjećati nikakvu bol. Čuveni afrički istraživač David Livingstone ispričao je kako ga je napao lav, što ga je prestrašilo ”kao što terijer prestraši štakora. Šok (...) je stvorio neku vrstu zanesenosti u kojoj uopće nije osjećao bol“.
Vrijedno je zapaziti da sluge Jehove Boga, koji smireno gledaju na njega s potpunim povjerenjem i pouzdanjem, također ponekad dožive da njihova bol bude ugušena. ”Možda izgleda neobično“, ispričao je jedan kršćanin koji je bio pretučen, ”ali nakon prvih nekoliko udaraca, doista ih više nisam osjećao. Umjesto toga, bilo je to kao da ih samo mogu čuti, kao udaranje bubnja u daljini“



Kako se osjećaji bola modificiraju
Pokušavajući objasniti neke od zbunjujućih aspekata boli, godine 1965. jedan profesor psihologije po imenu Ronald Melzack i jedan profesor anatomije imenom Patrick Wall objavili su naširoko pozdravljenu teoriju o boli nazvanu ”teorija kontrolnih vrata“. Udžbenik o boli od dr. Bonice, izdanje od 1990, kaže da ova teorija spada ”među najvažnije događaje na polju istraživanja i terapije boli“.
Prema ovoj teoriji, otvaranje i zatvaranje teoretskih vrata u leđnoj moždini ili dopušta ili blokira prolaz bolnih impulsa do mozga. Ako neki drugi osjećaji, a ne osjećaji bola, zakrče vrata, bolni impulsi koji dopru do mozga mogu biti oslabljeni. Tako se, naprimjer, bol umanji time da se trlja ili trese lagano opečeni prst, budući da se pritom drugi impulsi, a ne impulsi boli, šalju u leđnu moždinu te ometaju prolaz bolnih impulsa.
Kad je 1975. otkriveno da naše tijelo proizvodi svoje vlastite supstancije nalik morfiju nazvane endorfini, to je nadalje pomoglo u traganju za razumijevanjem zbunjujućih aspekata boli. Naprimjer, neki ljudi mogu slabo ili nikako ne osjećati bol zato što proizvode previše endorfina. Endorfini također mogu objasniti misteriju zašto se bol minimalizira ili čak eliminira akupunkturom, medicinskim postupkom u kojem se igle tanke poput vlasi zabadaju u tijelo. Prema izvještajima očevidaca, otvoreni kirurški zahvati na srcu izvođeni su dok je pacijent bio budan i opušten, a kao jedino sredstvo protiv bolova upotrebljavala se akupunktura. Zašto pacijenti nisu osjećali nikakvu bol?
Neki vjeruju da igle mogu pokrenuti proizvodnju endorfina koji privremeno odstrane bol. Druga mogućnost je da akupunktura ubija bol zato što igle stimuliraju živčana vlakna koja onda ne šalju bolne već druge impulse. Ti impulsi zakrče vrata u leđnoj moždini, sprečavajući da se bolni impulsi provuku i dopru do mozga, gdje se bol i osjeća.
Teorija kontrolnih vrata te činjenica da tijelo proizvodi svoja vlastita sredstva protiv bolova također mogu objasniti zašto nečije raspoloženje, misli i emocije utječu na jačinu boli koju osjeti. Tako je šok koji je Livingstone doživio uslijed iznenadnog napada lava možda pokrenuo njegovu proizvodnju endorfina te je preplavio njegovu leđnu moždinu impulsima različitima od bolnih. Kao posljedica toga, njegovi osjećaji boli bili su umanjeni.
Ipak, kao što je ranije spomenuto, nečije raspoloženje i emocije mogu imati suprotan efekt. Previše svakodnevnog stresa tipičnog za suvremeni život može povećati nečiju osjetljivost na bol, stvarajući anksioznost, napetost i grčenje mišića.
Srećom, međutim, oni koji trpe bol imaju razloga za optimizam. To je zato što sada mnogi pacijenti izvlače korist iz naprednih metoda liječenja. Takva poboljšanja rezultat su boljeg razumijevanja ove užasne bolesti. Dr. Sridhar Vasudevan, predsjednik American Academy of Pain Medicine, objasnio je: ”Ideja da bol ponekad može sama po sebi biti bolest revolucionalizirala je liječenje u 80-ima.“

Ako je evolucija činjenica, fosilna svjedočanstva sigurno bi pokazala postepenu promjenu jedne životne vrste u drugu. Tako bi trebalo biti, bez obzira koja se varijacija evolucione teorije prihvaća. I znanstvenici koji vjeruju u mnogo brže promjene vezane uz teoriju „punktuiranog ekvilibrija” priznaju da je trebalo proteći mnogo tisuća godina da bi nastupile navodne promjene. Zato nije razumno vjerovati da fosilne karike nisu potrebne.

Osim toga, ako je evolucija utemeljena činjenica, fosilna svjedočanstva bi otkrila početke novih struktura životnih oblika. Trebali bi postojati barem neki fosili koji prikazuju razvoj ruku, nogu, krila, očiju, te ostalih kostiju i organa. Na primjer, trebale bi postojati riblje peraje s promjenama u noge vodozemca sa stopalima i prstima, te promjenama škrga u pluća. Zatim, gmazovi s promjenama prednjih udova u krila ptica, stražnjih udova u noge s pandžama, ljusaka u perje, te usta u rožnat kljun.


Što fosilni dokazi govore... o porijeklu živih stvorenja

O porijeklu života:

„Najmanje tri četvrtine stranica knjige o starosti života, urezanih u zemljinu koru, prazno je” (The World We Live In).c

„Početni koraci... nepoznati su... od njih nije ostalo ni traga” (Red Giants and White Dwarfs).d

O mnogostaničnom životu:

„Kako su nastale mnogostanične životinje i da li se to dogodilo jednom ili više puta ili na jedan ili više načina, ostaje teško i uvijek sporno pitanje na koje... ’u konačnoj analizi nije moguće odgovoriti’” (Science).e

„Fosilni izvještaj ne sadrži ni traga o tim prethodnim stadijima u razvoju mnogostaničnih organizama” (Red Giants and White Dwarfs).f

O biljnom životu:

„Većina botaničara gleda na fosilni izvještaj kao na izvor pouke. No... takva pomoć još nije otkrivena... Ne postoje dokazi o precima” (The Natural History of Palms).g

O insektima:

„Fosilni izvještaj ne daje nikakave informacije o porijeklu insekata” (Encyclopedia Britannica).h

„Nema poznatih fosila koji bi pokazivali kako su izgledali prvobitni preci insekata” (The Insects).i

O životinjama s kralježnicom:

„Fosilni ostaci, međutim, ne daju informacije o porijeklu kralješnjaka” (Encyclopćdia Britannica).j

O ribama:

„Prema našem znanju, ne postoji „karika” koja bi povezala tu novu životinju s bilo kojim prijašnjim oblikom života. Riba se iznenada pojavila” (Marvels and Mysteries of Our Animal World).k


O postanku vodozemaca od riba:

„Kako i zašto su nastali, vjerojatno nikada nećemo znati” (The Fishes).l


O postanku gmazova od vodozemaca:


„Jedno od razočaravajućih obilježja fosilnog izvještaja u razvoju kralješnjaka sastoji se u tome što tako malo govori o razvoju gmazova u njihovu najranijem razdoblju, kada se razvijalo jaje s ljuskom” (The Reptiles).m


O postanku sisavaca od gmazova:


„Ne postoji vezna karika između sisavaca i gmazova” (The Reptiles).n

„Fosili, nažalost, veoma malo otkrivaju o stvorenjima koje smatramo prvim pravim sisavcima” (The Mammals).o


O postanku ptica od gmazova:


„’Prelazi od gmazova prema pticama još su uvijek oskudno dokumentirani” (Processes of Organic Evolution).p

„Do sada nije pronađen bilo kakav fosil ptici slična gmaza” (The World Book Encyclopedia).q


O majmunima:


„Nažalost, izvještaj fosila koji bi nam omogućio ući u trag postanka majmuna, još uvijek je beznadno nepotpun” (The Primates).r

„Današnji majmuni, naprimjer, izgleda ne potječu niotkud. Oni nemaju svoje jučer, bez fosilnog su izvještaja” (Science Digest).s


Od majmuna do čovjeka:


„Nikakav fosil ili neki drugi fizički dokaz ne povezuje direktno čovjeka s majmunom” (Science Digest).t

„Ljudska obitelj ne sastoji se od usamljene linije potomaka koja bi vodila od majmunolikih oblika prema našoj vrsti” (The New Evolutionary Timetable).


EVO MALO I SLIKA:


































NEKE SLIKE KOJE POKAZUJU SLIČNOSTI IZMEĐU ŽIVOTINJA I LJUDI...U ŠTO NEKI VJERUJU:

Kao što vidite, moj post će danas biti piće Jack Daniels. To je viski koji je osvojio cijeli svijet. Pa, da se vratimo na sami početak nastanka- tko ga je uopće stvorio, odakle mu to ime i zašto je toliko važan da je danas izabran za moj post. Bedford je odgovoran za proizvodnju najpoznatijeg viskija na svijetu u tvornici Jack Daniel's koja je registrirana 1866. Bio je prikazivan kao lice iza viskija u reklami. Proputovao je cijeli svijet da bi promovirao viski.



Nakon 40 godina rada odlučio se je povući u mirovinu. ' To su bile iznimne godine za mene, drago mi je što sam mogao sudjelovati u proizvodnji proizvoda koji se prodaje širom svijeta'.
Tvrtka se već godinama priprema za Jimmyev odlazak. ' Jimmy će nam jako nedostajati, ali želimo mu sve najbolje'.
'Bio je jako kreativan, pazio je na vrhunsku kvalitetu, a velik uspjeh Jack Daniel'sa nije bio iznenađenje ljudima koji ga poznaju i znaju koliko je njemu stalo do kvalitete',



Preporučujem vam taj viski da ga uvijek konzumirate jer onaj tko je najbolji, poznaje pravu kvalitetu....

Kradom uzimam tvoje usne
Kada se najmanje nadas
I stavljam ljubav na tvoje celo,
Ponosno uzdignuto iznad moje nade...

Nikada nemoj dozvoliti
Da umrem u tvom sjecanju,
Da bude kao da sam
Otisla davno...

A zaboravis li
Ja cu ti oprostiti,
Jer znam da nisi kriv.
Kriv je njen pogled
Sto te odvaja od mene
I cini da zadrhtis..

Meni za ljubav
razbaruši svoju kosu,
Tamnu ..kao zivot.
I hodi ponosno jer tebe su
Voljeli svi koje znas...

Stidljivo iz kutije svoga srca
Pustit cu malo ljubavi
Da osjetis ukus romanse i poraza,
Sestru i brata
Koji su mojom sjenkom
Od kad te znam...

Slatko izgleda
Kiselo voce tvojih usana
Meni namijenjeno.
Tvoje pisano,
vječno izreceno
Da me volis

Ovaj post posvećujem jednoj osobi koju sam u kratkom vremenu, iako ne poznavajući dovoljno dobro, jako zavoljela (naravno kao najboljeg prijatelja, ali on to iz prva nije skužio i protumačio je krivo)...uglavnom...jako je zabavan te svojim forama zna me nekada nasmijati kada mi je potreban osmjeh- barem na trenutak. Ima osmjeh poput andjela, to vam moram priznati. Ima osmjeh koji bi me oživio kada bih umrla. Oči, hm...kao da gledam u dubinu mora- tako neshvatljive, divlje, nedokučive. Usne blago zakrivljene, meke i uvijek spremne na lijepe riječi koje bi me mogle uspavati. Boja glasa- onako blaga ali i ponekad tako gruba. Tijelo neuhvatljivo kao val na sred oceana. Divlji pokret ruku i tijela umarao me. Trebalo je sve to dokučiti odkud samo tolika snaga da prebrodi ovaj pakao od života. Prvi dodir je bio dodir ruku. U njegovim sam rukama osjetila i toplinu i hladnoću. Sve se je to izmješalo-toplina kao ljubav i led kao ozbiljnost. Njegova sama pojava budi optimizam. Moj prvi pogled upučen prema njemu iz neshvatljivih razloga bio je topao, pun ljubavi i požude. Moram priznati da sam u jendom trenutku skoro izgorila od osjećaja kada mi je upućivao nježne riječi preko mobitela. Nisam imala spasa. Taj drhtaj je bio toliko snažan, da bi cijelu zemlju probudio. Njegov glas je bio glas andjela- tako blag i uspavljujuć, ali i u istom trenutku grub i muževan, toliko jak, da bi podnjeo najveću bol. Da, on je bio andjeo bez duše. Zašto bez duše??? Neke osjećaje nije mogao pokazati. Bojao se straha i boli. Nije želio nanijeti nepotrebne patnje, i to sam shvaćala. Uvijek je birao riječi koje bi pokazaje ono što osjeća, ali nije ih ponekad bilo dovoljno da bi stvorio sliku svoje zamišljene patnje. Slala sam mu pjesme koje su mu, kak o je rekao, uljepšavale dane. Uz njega sam neko vrijeme kratila vrijeme i bila prisutna i tijelom, a i duhom. No nije sve bila bajka sa sretnim završetkom. Nešto je pošto po zlu. Više nije bio onaj isti andjeo. Počeo je štedjeti na riječima, te je prestao vjerovati u mene- u naše sutra. Preko hladnog jutra, punom mraza i magle, ja sam saznala da me je napustio, vratio se na nebo gdje je i pripadao. Bez riječi, bez stiha, bez poljupca, okrenio je obraze i nestao u mraku. Bila sam mnogo razočarana u sebe, ali ne toliko, jer sam mogla to podnijeti. Nisam se ljutila na njega, nisam mu uzimala za zlo, jer on je bio takav...andjeo bez duše koji nije mogao vječno ostati u jednom vremenu. Osjećam i dalje njegovo prisustvo... nije me napustio. Još uvijek me uspavljuje pomisao na njega...pomisao na to da postoji netko bolji od smrti i njepši od života....

POST POSVEĆEN MOCI =)

Kaže šef prijatelju na poslu:
-Jedva čekam da skinem ženine gaćice
kada dođem doma.
-Opa, toliko si napaljen?
-Ne, jako me žuljaju...

hahahahahahahhahahahahahhaah

CRTUĆ ZA MLAĐU DJECU PRIJE SPAVANJA...AKO ŽELITE DA VAM DIJETE DOBIJE FRAS, SLOBODNO TO PUSTITE....CRTIĆ ZA DJECU MLAĐE DOBI PUN KRVI...POGLEDAJTE I VI.... =)

Ovaj post će biti namjenjen mojim okolnistima s kojima se moram suočavati svaki dan, o mojim prijateljima i općenito o prijateljstvu- ali najviše ću pisati o sebi! Hehehe...ovo je bila šala...uglavnom... Ovih dana je bila prava ludnica u školi. Bilo je odurno počevši od vremena pa sve do ljudi s kojima sam pričala i razočarala se u njih. Ovih dana sam umorna od svega. Sve shvaćam kao teret te mi se neda o ničemu pričati. Najrađe bih se izolirala od svih, otišla u šumu na tjedan dana SAMA, i razmislila o mnogočemu, ili se barem odmorila od ovog cijelog tjedna. Svaki jebeni dan je bilo testova i jebenih ispitivanja. Jedva sam čekala ovaj petak da se odmorim od svega. Cijeli dan slušam ogovaranja i žalopoljke, kao i cijeli tjedan. Dođe mi da sada zaplačem. Gdje god sam se okrenula, svi su ogovarali jedni druge. To mi više ide na živce. Ljuta sam na sve jer kada sam im govorila da mrzim ogovaranja, da me to sve umara i da ne mogu jednostavno o bilo kome svašta srati. Ali nitko me nije doživljavao, ili barem pokušao čuti. Naravno, ja sam uvijek bila dosadna svima jer kao navodno samo pričam o sebi. Je da...ja volim ponekad malo previše pričati o sebi, ali samo ako svi se uljučimo pa si komentiramo jedni druge (to znaju samo moje Suhopoljske fufe)...he he...uglavnom....danas se je cijeli razred posvađao. Svi su napadali jedni druge. Čak sam na kraju i ja bila napadnuta jer sam branila, meni jednu jako zakon curu. Bilo mi je glupo ogovarati i ocrnjivati osobu s kojom si od početka srednje škole super...da Sandra...ja te jako volim i nikada neću pričati o tebi ništa loše. Barem se nadam da nećeš ni ti mene povrijediti. Uglavnom...moj cijeli razred je razjedinjen, nema uopće jedinstva. Svi se ogovaraju i mrze. Za neke sam se osobe jako razočarala. Za osobe za koje sam mislila da su osobe povjerenja i da mogu o svemu pričati, barem se našaliti, totalno sam se razočarala. Jako sam sada potištena i jadna radi svega. Ma, već sam se pomirila da je razred oduran. Ma, gadi mi se sve. A evo, što da kažem....nije mi do ničega. I kada čovijek želi biti barem jedan trenutak sam, uvijek se netko nasere. Joj, to mi je više preko glave....ne znam.... Nemam riječi...previše me ovo tjera u bed...umorna sam...sutra dobijate normalan post...ajd uživajte....pozzzzzzz

powered by_ Wicked Game

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam za reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogao nasmijati.
Zato se smijem sama sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogao ti učiniti.
Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati što je bol.

Čeznem da sjedim njemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogao ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek...

Evo sada ću vam izložiti nešto sa stranice animal liberation pa da znate što, zašto i kako dolazi hrana u naše hladnjake. Da znate što jedete.....

1.) JAJA I KOKOŠI
Jaja su zdrava ali preko njih možete dobiti salmonelu. Pileće meso također je zdravo, ali samo ako zaboravite da u "cage farmingu" odnosno uzgoju u kavezima kokoši imaju mogućnost pojesti jedna drugu. Panika radi ptičje gripe u svijetu, a naročti u Hrvatskoj, utjerala je kokoši sa dvorišta u kokošinjce. To i nije tako veliko mučenje za kokice i pijetlove, ako ih je desetak. No, farmski uzgoj u kavezima izgled potpuno drugačije. U europskim zemljama borba za smanjenje mučenja farmskih, odnosno "kaveznih" životinja traje već godinama. U Njemačkoj je položaj kokoši nesilica dospio čak do Ustavnog suda.




-Novim su zakonom vlasnici industrijskih kokošinjaca prisiljeni pregrađivati svoja legla, ali to je daleko od presude najviše sudske instance u ovoj zemlji koji je odredio da i kokoši imaju pravo na "prirodno" kretanje. "Presuda kazuje kako životinje moraju imati toliko prostora da nešto malo lamataju krilima i da mogu skočiti na nešto, dakle da imaju klupicu u kavezima. Pogledajte samo u sadašnje, prepune industrijske kokošinjce: kada žele raširiti krila, udaraju susjedne životinje, što dovodi do povreda, ali u svakom slučaju i do agresivnog ponašanja među životinjama"



- Kokoši se odvozi na posebne farme ovisno o spolu i vrsti. Mladi pijetlovi nisu tržišno vrijedni pa se ubijaju gušenjem u plastičnim vrećama. Kokoši koje žive u baterijskom uzgoju, smještene su u posebne dugačke redove kaveza na kojima se nalazi još najmanje tri reda kaveza. U jednom se kavezu obično nalazi po četiri kokoši. Kavezi su dimenzije 45 x 50 cm. Kada izlegnu jaja, ona propadaju kroz otvor. Budući da nisu u mogućnosti ni raširiti krila, obuzimaju ih panika i stres što ih tjera na agresivnost pa onda kljunovima napadaju jedne druge. Iz tih razloga im se odsijecaju kljunovi bez anestezije. Nisu u stanju zaspati zbog poremećenog ritma dana i noći jer su prisiljene davati što je moguće više jaja. Godišnje izlegnu 300 jaja da bi na kraju jednog dana postale sastavni dio 'kokošje' juhe.

-Pilići namijenjeni mesu, zakolju se već nakon 6 tjedana starosti. U tom kratkom periodu oni rastu prilično brzo pa bi, da žive malo dulje, u takvim okolnostima mogli toliko narasti da bi zbog pretilosti doslovno uginuli. Kad se nalaze u transportu prema klaonici, česti su slučajevi lomova krila i nogu. U takvim stresnim okolnostima i neadekvatnim vremenskim uvjetima, prevoze se poluotvorenim kamionima u klaonicu.
2.) RIBE

-Zamislite bol koju uhvaćena riba osjeća koja, vapeći za životom traži kisik kojeg ne može uzeti iz zraka. Ribe, bilo da su uhvaćene udicom ili mrežom, proživljavaju strah što je dokazano po ubrzanom kucanju srca i disanju, baš kao što to biva kod čovjeka. Pomislite kako se ribe guše, pomislite na bespotrebno nasilje koje se skriva iza jedenja ribe.


-Ribe bivaju uhvaćene u velike mreže gdje satima ostaju stisnute među krhotinama upetljanim u mrežu. Izvučene iz morskih dubina, one proživljavaju intenzivnu dekompresiju (nagla promjena tlaka). Jak unutarnji pritisak dovodi do prsnuća plivaćeg mjehura, iskakanja očiju i izbacivanja želuca na usta.



Izbačene na palubu broda, većina se polako guši ili umire zgnječena. Druge su još žive kada im se prerežu vratovi i raspore trbusi. Ribe mogu umirati i po nekoliko sati! Umjetno uzgojene ribe izložene su prenatrpanim i neprirodnim uvjetima koji uvjetuju pojavu i širenje infekcija i parazita. Uzgajivači riba koriste antibiotike i hormone ne bi li se ribe brže udebljale.

-Danas svjetski oceani i mora jedva da podsjećaju na vremena kad je u njima bujao život.
Nemojte jesti ribe, jer one pate dok ih se ubija! Postanite vegetarijanac ili vegan!

-Uzgoj riba - koji predstavlja intenzivan oblik uzgoja jednako kao i uzgoj stoke u tovilištu - jest industrija koja se brzo razvija. Započela je sa slatkovodnim ribama poput pastrve, no Norvežani su razvili tehniku uzgoja lososa u kavezima pod morem, pa druge zemlje sada koriste tu metodu za mnoge vrste morskih riba. Potencijalni problemi sa životnim uvjetima uzgojenih riba, poput gustoće smještaja, onemogućavanja da zadovolje svoju potrebu za seljenjem, stresa nastalog u toku uzgoja, itd. nisu čak niti bili proučavani. Međutim, čak ako su u pitanju samo ribe koje se ne uzgajaju, njihovo je umiranje mnogo duže nego ono, recimo, pilića budući da se riba jednostavno ostavlja da visi u zraku u mreži i pušta da umre. Budući da njihove škrge mogu izlučiti kisik iz vode ali ne i iz zraka, riba koja nije u vodi ne može disati. Riba koja se prodaje u vašem samoposluživanju mogla je umrijeti polagano, od gušenja. Ako je to bila morska riba koja živi na dubini, koju je na površinu izvukla mreža neke koče, ona je mogla umrijeti u bolovima od dekompresije.

3.) SVINJE

-Osim što se po cijele dane nalaze u potpunom mraku, najmanje jedna trećina poda na kojem stoje prekrivena je rešetkama kroz koje propada njihov izmet pa su tako ove nesretne životinje izložene velikim količinama amonijaka. Cjelodnevno stajanje na rešetkastom podu uzrokuje ozljede nogu i stopala, a budući da žive u mraku, u tijesnim kavezima, potpuno lišene slobode kretanja, hvata ih panika onog trenutka kada shvate da ih očekuje prijevoz u klaonicu. U klaonicu se otpremaju obično nakon 3 do 6 mjeseci. Svinje jednostavno ne podnose transport. Veoma su osjetljive i lako obolijevaju tijekom putovanja. Kad imaju mlade, ženke su zatvorene u posebnim pregradama u kojima se ne mogu ni okrenuti.





-Ograde služe kako bi spriječile ženke da zbog goleme tjelesne mase i nedostatka prostora ne uguše praščiće, koji se odvajaju od njih nakon 3-4 tjedna (umjesto prirodnih 14 tjedana). U dobi od otprilike 72 dana, odvoze se na farme gdje se njih 14 nalazi u svinjcu od 10 kvadratnih metara, obično sa rešetkastim podom bez slame. Mužjaci se kastriraju bez primjene anestezije jer je uvriježeno mišljenje da razina muških hormona utječe na kvalitetu mesa, što zapravo nema veze s istinom. Ograničena sloboda kretanja, u njima izaziva stres koji može dovesti do ozbiljnih srčanih i želučanih oboljenja. Zbog nagomilanih frustracija, grizu rešetke kaveza u kojima se nalaze. U prirodi, svinje su zapravo veoma razigrane i inteligentne životinje.


4.) KRAVE

-Krave koje služe za davanje mlijeka u prosjeku ne žive dulje od četiri i pol godina. U idealnim uvjetima, one mogu doseći starost od 30 godina, ali razdoblje produkcije smanjuje tu dob tek na šest godina. Tijekom svog života, otele se jednom godišnje jer je to jedini način da započnu s proizvodnjom mlijeka. Telići se odmah po rođenju odvajaju od majki kako se ne bi razvila veza među njima. Oni se drže u posebnim kavezima izolirani od svojih majki. U prvih osam tjedana života telad ima snažan nagon za sisanjem. Budući da im ne daju da se hrane majčinim mlijekom, oni nerijetko sišu dijelove tijela ostalih telića. Najmanje 10% krava cijeli svoj život provede u zatočeništvu kako bi se povećala razina produkcije.




- Telići koji se odmah po rođenju odvajaju od krava namijenjeni su uzgoju radi mesa, s time da jedva dosegnu starost od 6 mjeseci. Neki žive i dulje, obično do godinu i pol kako bi dosegli optimalnu težinu za klanje. Obično se nalaze u posebnim boksovima i kavezima koji su jedva malo veći od njih samih. To onemogućava rast i razvoj mišića, a meso ostaje mekše u skladu sa zahtjevima tržišta. U zatočeništvu, telići ne dobivaju zelenu hranu nego se isključivo hrane mliječnim supstitutima s visokom razinom masnoća i hranom bez vlakana i željeza kako bi njihovo meso nakon klanja ostalo bijelo. Zbog toga, često sišu rešetke kaveza i ližu svoju dlaku kako bi osigurali barem malo željeza.




-Kao i ostale životinje u farmskom uzgoju, telad se drži u mraku kako bi ostala mirna. Iako će biti zaklane, oni pate od anemičnosti i ostalih bolesti jer takvo postupanje prema životinjama vodi samo do sigurne smrti, bez obzira hoće li biti zaklane ili ne. U Europi je držanje telića u takvim kavezima zabranjeno od 2004 g.

DA KLAONICE IMAJU STAKLENE ZIDOVE, SVI BI LJUDI BILI VEGETARIJANCI....